“Nije jer se babe sjećaju, a unuci “ponešto znaju” kako se poljak teško kuvao”: znaju to starci, a možda i neko od njihovih unuka, kako je teško skuhati grah poljak.
Naziv pršut ima jasno latinsko porijeklo, od pro, što znači "prije", i “exsuctus”, što znači "isušeno".
U Hercegovini se još uvijek mogu naći starinske košnice za proizvodnju meda: to je nasljedstvo koje pripovijeda priču o dugogodišnjoj pčelarskoj tradiciji ovog područja.
Rekli biste, ništa novo, no brudet ili brodet ni ne treba neke novotarije.
Zajedno s pogačom i krumpirom, pura zauzima jednako važno mjesto u tradicionalnoj hercegovačkoj kuhinji.
Zima nije zima u Hercegovini bez raštike i suhog mesa: radi se o tradiciji koja je ostala uglavnom nepromijenjena stoljećima a čiju glavnu ulogu igra poseban tip kupusa sa listovima i “bez glavice” čije uzgoj u ovim područjima seže u davnu prošlost.
Šipak ili nar je definitivno jedan od simbola Hercegovine. Samonikli, divlji šipci se doslovce nalaze na svakom koraku u ovim krajevima.
Sir iz mijeha je jedan od najstarijih i možda najskromnijih proizvoda Hercegovine, čije porijeklo seže čak do ilirskih pastira Dinarskih Alpa, a koji je stoljećima hranio lokalno stanovništvo, čak i u periodima gladi: to je otporan sir, mastan, hranljiv, koji je zahvaljujući posebnoj obradi preživljavao i najteže zime.
Ukoliko jedan proizvod postane simbol nekog mjesta to je zato što u sebi nosi boje, okuse, historiju i zvukove tog mjesta.
Uštipci su jedno od najjednostavnijih jela naše kuhinje. Riječ je zapravo o smjesi sličnoj onoj od koje se pravi kruh/hljeb, samo što je malo tečnija.
